KAKO RADI MOJA KOPIRKA?

„Pisati. Usprkos šumovima u glavi.“

 

Ovo je posljednja rečenica moje najdraže knjige „Svila, škare“ Irene Vrkljan.
Za funkcioniranje kopirke iz naslova, rekla bih da je ključan upravo ovaj „usprkos“. 
Svaki detalj koji ti zazvoni u glavi, svaka žaruljica koja se upali onda kad je najmanje očekuješ, svaki mali i veliki životni trenutak, sve su to situacije koje se mogu (i moraju, u svijetu skribomana) pretvoriti u tekstove, spotove, natpise, scenarije, imena.
Jedan od najčešćih slogana naših spomenara (u mom djetinjstvu bila je to najpopularnija društvena mreža) bio je „imena luda nalaze se svuda“.

Nije problem ako je ludo, naprotiv, samo neka je tvoje.