Prvakinje Vol. 3

Jedna od stvari koju sam iz djetinjstva ponijela kao miraz onaj je slatki osjećaj kad se zacopaš u glavnog lika iz serije, filma ili knjige koju upravo pratiš.

Knjižari su, od svih navedenih, bili najveći frajeri jer si uvijek morao zamišljati kako izgledaju, a to im je, naravno, davalo i dodatnu mistiku.

U Holdena Caulfielda zaljubila sam se na prvu rečenicu, a da nikad, zapravo, do kraja, u mojoj glavi nije poprimio obrise lica i tijela. Sjećam se jedne epizode „Sexa i grada“ (svi vi koji mislite kako je b(l)ogohuljenje staviti ih u istu ravan, zažmirite na nadolazeći redak) u kojoj je Carrie Bradshaw tvrdila kako je to dobar znak kad se ne može sjetiti kako frajer izgleda, to je značilo da je riječ o nečem drugačijem, ozbiljnijem.

Je li Holden taj, da se poslužim rječnikom millennialsa „the“ frajer, ne znam. Znam samo da ga i u ovom, ponešto zrelijem čitanju, nisam mogla posve vizualizirati.

Sve oko te knjige oduvijek je mirisalo drugačije.

Samo ime i prezime junaka.

Holden Caulfield.

Wow.

I onda još saznaš kako se to što upravo čitaš zove „proza u trapericama“.

Nakon svih onih ucviljenih i tuberkuloznih ruskih intelektualaca, Holdenove traperice ne samo da su bile „a breath of fresh air“, već bih iste sekunde potpisala da s njim želim provesti ostatak života (zbog nekih karakternih crta osobe s kojom ću vjerojatno provesti ostatak svog života, reći ću samo: careful what you wish for).

A danas?

I dalje volim „starog“ Holdena, samo ovaj put ipak malo drugačije.

I od sveg se srca glasno nasmijem kad pročitam kako žena koja sjedne kraj njega u kupeu vlaka „ima između četrdeset i četrdeset pet godina, ali je vrlo privlačna.“

Tada mi je ta konstatacija bila skandalozna jer što to može biti privlačno u takvoj starici.

Danas sam ja ta starica. Ili bih, u najmanju ruku, to voljela biti :))

Magija knjiga sazdana je u tim nekad i sad minijaturama i karikaturama samoga sebe.

Nekoć sam i ja htjela biti lovac u žitu kad odrastem.

Zato što je zvučalo tako kul, moćno i pomalo anarhoidno.

I zato što je to htio i Holden, pobogu.

Sada samo želim sjediti u tom žitu. Što je duže moguće.

Za kraj, naravno, početak:

„Ako već zaista želite da vam pričam o sebi, ono što će vas vjerojatno prvo zanimati jest gdje sam se rodio, kakvo je bilo moje glupo djetinjstvo, čime su se bavili moji roditelji prije nego što sam došao na svijet i sve ono uobičajeno davidkoperfildsko sranje, ali ja nekako nisam raspoložen da se upuštam u te stvari, ako baš želite znati.“