Stihija Vol. 4

Dragutin Tadijanović napustio nas je prije 10 godina.

Imao je 101 godinu.

Baš poput većine, i moja prva asocijacija na njega duge su zimske noći u kojima njegova „mati bijelo platno tka.“

„Winter is coming“, tvrde Starkovi, i iako racionalno znamo da je to istina, trenutno je malo teže prihvatititi ovaj klimatološki fakat.

Pa zato danas, daleko od slavonske zime, suočeni s ljetom koje nam prži kožu i umara duh, jedna topla i sramežljiva Tadijina pjesma.

Za sve zime koje čekamo i ljeta koja će nam nedostajati.

„Sanjam kako idem pored tebe“

… ali kad te u daljini ugledam,

Prelazim na drugu stranu, protivnu,

Gdje me nećeš opaziti

Izmed prolaznika mnogih.

Pred tobom se sakrivam

Za uglove ulične

Ili za široka stabla.

U noći, sanjam kako idem pored tebe.