Stihija Vol. 5

Maturu ću pamtiti po pitanju o Schilleru s kojim nikad nisam bila na ti, a baš sam njega izvukla iz najvažnijeg predmeta, hrvatskog jezika, po večeri „pijanstva i kiča“ i maturalnoj radnji (čini mi se da smo je tako zvali) s temom „Suvremeno hrvatsko pjesništvo“.

Od svih suvremenika, njega sam najviše voljela.

Zbog silne ljubavnosti i tjelesnosti koja je frcala iz njegovih pjesama, baš kao što su hormoni frcali iz moje adolescencije.

Zvonimir Golob.

„Košulja“ koju želim obući i ovog ljeta, ponešto drugačijih poimanja ljubavi i tjelesnosti nego u danima mature.

Ali sasvim bliskog i poznatog doživljaja ovog pjesnika i njegovih slika.

Pjesma koja već prvim stihom miriše na duboko ljeto.

„Košulja“

Ljeto, miris ulja

u kapljama kiše.

Otišla si. Vjetar

dlanovima maznim

na užetu mokru

košulju ti njiše.

Zagrli me barem

rukavima praznim.