Riječni tok Vol. 4

Prošli tjedan proslavili smo Svjetski dan glazbe.

No, da ne bismo bili poput onih koji Dan žena slave jedan dan u godini ocvalim buketima i izraubanim parolama, glazbu ćemo slaviti malo duže.

Ipak je ona „zvonka radost“. I nema spol. Barem što se mene tiče.

U posljednjem izdanju „Riječnog toka“ nazdravljali smo top-listom imena domicilnih bandova.

Danas putujemo u inozemstvo.

Ponovno sasvim osobno, subjektivno i sebično 🙂

1. PET SHOP BOYS: do ovog trenutka, dok se nisam bacila u malom opširnije istraživanje (pročitala više od 2 članka na internetu), vjerovala sam u romantizirano porijeklo njihova imena. Cijeli život njegujem i zalijevam sliku kako su se njih dvojica upoznali u pet shop-u. No, istini za volju, neki njihovi prijatelji radili su tamo, pa otud ta interna fora koja je prerasla u naziv meni vrlo dragod banda. Tko god, na kraju balade, prodavao hranu za ribice.

2. LYNYRD SKYNYRD: prije 7 godina, u 77. godini, preminuo je umirovljeni srednjoškolski profesor tjelesnog odgoja Leonard Skinner. Vijest, dakako, nikada ne bi dospjela u medije da pokojni prosvjetar s Floride nije poslužio kao inspiracija za ime planetarno popularnom vokalno-instrumentalnom sastavu, Lynyrd Skynryd. Osim kurioziteta, priča mi je zanimljiva zbog domaćeg konteksta: kako bi to zvučalo kad bismo na domaćem terenu imali band nazvan prema nečijem profesoru tjelesnog. Tko zna..

3. MODEST MOUSE: band koji se ne boji Virginije Woolf, pa je i svoj naziv izvukao iz jedne njezine rečenice: “I wish I could hit upon a pleasant track of thought, a track indirectly reflecting credit upon myself, for those are the pleasantest thoughts, and very frequent even in the minds of modest mouse-coloured people, who believe genuinely that they dislike to hear their own praises. ”Fantastično!

4. VELVET UNDERGROUND: netko od članova pronašao ju je odbačenu na cesti. Knjigu „Velvet underground“ pogrešno su, u medijima, titulirali romanom. Radilo se o svojevrsnom priručniku o seksualnom ponašanju bračnih drugova u američkom predgrađu. Iako su mnogi govorili o sado-mazu praktikumu, više je bilo riječi o minimalističkom folkloru udaranja po zadnjici i inih „perverzija“u američkog bračnom raju. No, dosta o knjizi. Jer, to je samo ime 🙂